NUKLEARKE - zašto za?
13.11.2008
Prigovori na nuklearnu opciju su relativno poznati, s godinama i modom variraju stavljajući najveći naglasak bilo na otpad (70e), opasnost iznutra (nakon Černobila), opasnost izvana (nakon WTC-a) i u najnovijoj iteraciji nedobavljivost urana (zadnja naftna kriza). Paralelan je u Hrvatskoj omiljen, apsolutno virulentni NIMBY (Not In My Back Yard ili prijevod: ne u svom dvorištu) efekt, koji se protivi gradnji apsolutno svega - a nuklearke su posebno zahvalna meta za takve "kritičare" (grčki kritikós je čovjek koji temu i razumije i razumno ju prosuđuje - hrvatski kritikós je svaki slučajni prolaznik koji još nije klinički mrtav).
Činjenica da Hrvatska već ima nuklearku (ne samo u 50% posjedu, već de facto u zagrebačkom predgrađu) ne obeshrabruje kritičare koji kažu da je "Hrvatska čista i ne treba nam ta đavolska naprava". To što je struja iz Krškog godinama konzistentno najjeftinija ne razuvjerava paničare koji "znaju" da je najskuplja. Objašnjavanje da nas Krško zrači enormno manje od tla po kojem hodamo ne registrira kod ljudi koji su "sigurni" da bi im nuklearka dovela nevidljivog i radio-hiper-aktivnog nečastivog pod krevet. Podatak da Francuska sa svojih 59 nuklearnih reaktora godišnje privuče 82 milijuna turista ne izbacuje iz takta dežurne branitelje škojeva i makije da nam serviraju apokaliptične scenarije propasti Dalmacije ako bi se netko samo usudio najvećem potrošaču sagraditi solidan izvor struje.
Budimo svjesni tri jednostavne, neoborive istine.
Nuklearke su SIGURNE. Kako god ih mjerili, i koliko god se prisjećali Černobila, nuklearke su daleko najsigurniji način proizvodnje energije koji imamo. Koliko najsigurniji? Pa na primjer 100 PUTA sigurniji od hidroelektrana. Zašto - zato jer tu i tamo pukne brana i podavi koju tisuću ljudi. Vjetroelektrane su zasad JOŠ OPASNIJE, kada broj poginulih montera i ludo-hrabrih alpinista u održavanju šuma električnih vrtomlata podijelimo s mizernom strujom koju su proizvele. Pritom budite svjesni da je Černobil nešto vrlo posebno i različit od Krškog koliko je Hindenburg bio različit od Airbusa. Airbus nikada neće pasti jer mu se zapalio balon vodika, pa ni Krško ne može doći u situaciji koja je skončala Pripjatski RBMK.
Nuklearke su ČISTE. Termocentrale na ugljen i plin imaju dimnjake da bi svoj proizvod mogle raspršivati u okolinu. Trudimo se da taj dim bude što manje smrdljiv i čađav, ali ideja neće nestati - u dimnjak pa što dalje.U nuklearku što uđe, u njoj i ostaje. Hidrocentrale su divne svima osim onima koji znaju kako je rijeka izgledala prije izgradnje brane, ili razumiju utjecaj na podzemne vode i razoran utjecaj na biocenozu i rijeke i okolice. Kilometrima uokolo. Nuklearke su fizički malen, kompaktan, zatvoren i zaptiven objekt, koji na okolinu utječe ISKLJUČIVO odbacivanjem viška topline - za razliku od ama baš svega ostalog. Analizirajte bilo koju benzinsku pumpu ili ne daj Bože zelenu tržnicu pa usporedite tko više zagađuje.
Nuklearke su JEFTINE. Sve košta, ali neke stvari se stvarno isplate. Kako god se mjeri, struja proizvedena u nuklearki je najjeftinija - ne, vjetar i sunce nisu besplatni, jer i za njih treba nabaviti prilično skupu opremu koja jednom nabavljena ne traje vječno. Koliko god se računica izvijala, kako god plesala cijena urana, rezultat je isti - nuklearni kWh je najjeftiniji (trenutni podaci za USA tržište (cijena proizvodnje + trošak kapitala) ipak nešto govore iako bi ih za ozbiljniju raspravu trebalo i objasniti (recimo radi se o NE koje su otplatile investiciju u cijeni električne energije u svojih prvih 10 god pogona)): NE 1.75 c/kWh (nešto više od 0.5 c/kWh je cijena goriva a oko 1.1 c/kWh svi troškovi vezani za pogon i održavanje), TE ugljen 2.54 c/kWh, TE plin 6.5 c/kWh, TE nafta 10.6 c/kWh). Nuklearke su najskuplje "u nabavci", jer traže puno novca u startu. Kao i kod bilo koje ozbiljne investicije, velik trošak i počinje se otplaćivati tek kada proradi. Kao i mostovi, autoceste, djeca...