Nacrt hrvatske energetske strategije i trendovi u Europskoj uniji do 2030. godine

28.11.2008

Godine 2008. objavljeni su (energetski) Trendovi do 2030. (godine) - aktualizirani 2007. godine, Europske komisije, Direkcije za energiju i transport, nakon što isti takvi trendovi prvobitno objavljeni 2003. godine. Glavni naglasci iz tih Trendova, koji se odnose na razdoblje 2005-2030. godine i na čitavu Europsku uniju, su:

• ukupna potrošnja energije narast će za 11%
• korištenje obnovljivim izvorima energije narast će za 90%
• najviše će rasti cijene plina, pa nafte, a cijene ugljena zadržat će se, dakako iskazujući cijene sadašnjim vrijednostima novca, isključujući inflaciju
• cijena ispuštanja ugljikova dioksida povećat će se za 25% prema postojećoj
• praktički: udjeli ugljena, nafte i prirodnog plina ostat će na sličnim razinama kao i 2005. godine, obnovljivi izvori udvostručit će svoj udio, a udio nuklearnog goriva smanjiti će se odgovarajući povećanju udjela obnovljivih izvora
• neposredna potrošnja energije narast će za 20,5%
• važni razlog razlike između rasta ukupne potrošene energije i neposredno korištene energije je u uvođenju novih bitno učinkovitijih elektrana i zamjeni postojećih elektrana takvima
• proizvodnja električne energije narast će za 35%
• udjel suproizvodnje električne energije i topline u ukupnoj proizvodnji električne energije povećat će se na 21%, sa sadašnjih 8%
• uvozna ovisnost dobave ukupno potrebne energije povećat će se na 67% sa sadašnje uvozne ovisnosti od oko 53%.

Zanimljivo je usporediti i komentirati osnovne razvojne značajke tog dokumenta iz 2008. godine s istim značajkama iz dokumenta Prilagodba i nadogradnja energe­t­skog razvoja Republike Hrvatske (nacrt Zelene knjige), iz listopada 2008. godine.

U tu svrhu, najprije su morale biti homogenizirane godine praćenja i mjerne jedinice u Trendovima do 2030. i u nacrtu Zelene knjige na način da je kao presječna godina uzeta 2005, a ne 2006. kao u nacrtu Zelene knjige. Stoga su podaci za 2005. godinu i ranije godine (1990, 1995. i 2000) uzeti iz Energija u Hrvatskoj 2006, Energetski institut Hrvoje Požar, uz preračun vodnih snaga u primarnu energiju koeficijentom 3,6 PJ/TWh, za razliku od spomenutog dokumenta koji računa s 9,5 PJ/TWh. Podaci za godine koje su nakon 2005. uzeti su iz nacrta Zelene knjige, opet preračunavanjem svih tamošnjih brojki koeficijentom 0,024 Mtoe/PJ.

Opišimo tablicu Bitni energetski pokazatelji za Europsku uniju i Hrvatsku do 2030. godine, najprije po obuhvatu skupina zemalja unutar Europske unije za koje će ti pokazateji biti promatrani. Svakako, Europska unija s današnjih 27 članica određuje osnovni zahvat u podatke (EU-27). Međutim, i iz tih podataka uočljivo se vidi, da je dostignuti razvojni energetski stupanj različit za skupinu zemalja ? starih članica EU, do 2004. godine (EU-15), od razvojnog stupnja 12 zemalja novih članica EU; Cipar, Češku, Estoniju, Latviju, Litvu, Mađarsku, Maltu, Poljsku, Slovačku, Sloveniju, Bugarsku i Rumunjsku (NČ-12).

Što se tiče glavnih energetskih pokazatelja, izabrani su oni koji najbolje ? u općim crtama ? govore ono što želimo istaknuti: ukupna potrošnja energije, neposredna potrošnja energije ? iskazane apsolutnim iznosima (Mtoe) i po stanovniku (toe/st) , te proizvodnja električne energije po stanovniku (kWh/st).

Bitni energetski pokazatelji za Europsku uniju i Hrvatsku do 2030. godine

*% = prosječna postotna godišnja stopa rasta u razdoblju 2005-2020. godine

Izvori: EC - Trends to 2030 - Update 2007

Nacrt Zelene knjige

Energija u Hrvatskoj 2006.

Kako je zanimanje naše javnosti okrenuto ponajprije razvojnom razdoblju do 2020. godine, što je prihvatljivo i razumljivo, gledat će se u prosječne godišnje stope rasta za to razdoblje, od 2005. do 2020. godine, u postocima, u zadnjoj koloni te tablice. Autori nacrta Zelene knjige također smatraju da je za kasnije godine sagledavan samo pogled (pogled prema 2030. godini), te da će nakon isteka jedno pet, najviše deset, godina doći do sagledavanja nove energetske strategije, usklađene s pređenim putem i novim okolnostima koje će tada vrijediti.

Promatrajmo najprije startne podatke, iz ovog vremena (2005. godine). Stare članice (EU-15) imaju sada oko 386 milijuna stanovnika, a nove članice (EU-12) oko 104 milijuna stanovnika (uzeto je da Hrvatska ima danas 4,44 milijuna stanovnika).

Odmah uočavamo enormnu razliku ukupne potrošnje i neposredne potrošnje energije u EU?15 i NČ-12, bitno nesrazmjernu s brojem stanovnika. Doista, ukupna potrošnja energije po stanovniku u EU-15 je zaokruženo 4 toe/st a u NČ-12 samo 2,65 toe/st. Dakle, svaki stanovnik starih članica potpomognut je s 1,5 puta više svekolike energije od stanovnika novih članica! Želi li se, a želi, ostvariti postupna homegenizacija gospodarskog stanja unutar čitave Europske unije, moraju se nove članice ubrzanije razvijati od starih članica.

Stoga se mi u Hrvatskoj ne trebamo uspoređivati s razvojnim nastojanjima čitave Europske unije, previše smo startno udaljeni od njih! Valja imati na umu da u Europskoj uniji ima zemalja s pedesetak puta jačim energetskim gospodarstvom od našega, kao i onih zemalja s više nego dvostrukom startnom potrošnjom energije po stanovniku od naše. Lakše je prištedjeti onima koji sada troše mnogo, štedi se ako se ima od čega; lakše je štedjeti bogatijima jer imaju dovoljno novca za investiranje radi ušteda. Mnoge su zemlje s dvostruko, ili više, većim bruto domaćim proizvodom po stanovniku od hrvatskoga. One su razvojni put, koji je sada pred nama, prešle prije tridesetak godina! Primjerenije je, stoga, da se usporedimo s prosjekom 12 novih članica Europske unije ? one su nam svakako bliže od EU u cjelini.

Pogledajmo što je našom ukupnom potrošnjom energije po stanovniku. Godine 2005. bila je oko 2 toe/st, dakle samo oko 75% od toga istog podatka za 12 novih članica Europske unije. A čak samo 50% istoga podatka za stare članice Europske unije, no na to ne ćemo više uopće gledati. Pogledajmo malo u tablicu; vidimo da smo pred rat, 1990. godine isto koristili oko 2 toe/st ukupne energije. Dakle, rat i poratne prilike toliko su nas unazadile da je, samo u energetskom sektoru, moralo proći 15 godina da ponovno dostignemo ono što smo imali prije rata. Zapravo strašno!

Da li bi bilo opravdano kao naš razvojni cilj postaviti težnju da sustignemo prosječne prilike u 12 novih članica Europske unije u 2020. godini? Kada ćemo i mi biti, sigurno 13. nova članica, pa je razumno nastojanje da postignemo njihove tadašnje energetske pokazatelje. Pogledajmo tablicu, prema predviđanjima iz nacrta Zelene knjige: u 2020. godini bismo se približili tom cilju prema ukupnoj potrošnji energije po stanovniku, ali još uvijek ćemo biti nešto niže od toga: NČ-12 će tada predvidivo trošiti 3,37 toe/st, a mi 3,24 toe/st. Mi, da bismo to postignli, moramo ostvarivati prosječnu godišnju stopu rasta ukupne potrošnje od 3,18%, a zemlje NČ-12 predvidjele su prosječnu stopu rasta od 1,30%.

Neposredna potrošnja energije po stanovniku, u startu (2005) za članice NČ-12 je 1,59 toe/st a u Hrvatskoj je 1,43 toe/st. Dakle, i neposredno iskorištenom energijom naš je stanovnik potpomognut s oko 90% od onoga s čime raspolaže prosječni stanovnik novih članica EU. Odmah, ukažimo na značajni zaključak: učinkovitost pretvorbe ukupno potrošene energije u neposredno korištenu energiju u Hrvatskoj znatno je bolja nego li u novih članica EU. Možda smo mi donekle učinkovitiji, ali je dublji razlog taj što mi ne pretvaramo toliko ukupno utrošene energije u električnu energiju. Kako ta pretvorba teče uz općenito skromni stupanj djelovanja, to je onda prikriveni razlog naše prividne bolje učinkovitosti od novih članica EU.

Stoga, odmah pogledajmo kako startno stojimo prema proizvodnji električne energije po stanovniku na vlastitom teritoriju. Jako skromno, u usporedbi sa novim članicama EU. Mi proizvodimo na našem teritoriju samo 2832 kWh/st, a oni čak 4433 kWh/st. Dakle naša je proizvodnja po stanovniku samo 64% od onog što proizvode nove članice. To je doista najlošiji startni podatak, među svim analiziranim pokazateljima. (Tu nije uračunata proizvodnja polovine NE Krško, na to se gleda kao na uvoz, razumljivo, jer i u ukupnoj potrošnji nismo iskazali nuklearno gorivo za proizvodnju te energije, svo je utrošeno nuklearno gorivo iskazano u Sloveniji.) Mi već godinama uvozimo 20-25% potrošnje električne energije (opet: dobavu iz NE Krško smatrajući uvozom), ovisno od prilika na europskom elektroenergtskom tržištu i vlažnosti (hidroloških prilika) u pojedinoj godini.

Kakvo je naše približenje novim članicama EU predvidjeo nacrt Zelene knjige, prema neposrednoj potrošnji energije u 2020. godini? Nove članice EU predviđaju neposrednu potrošnju po stanovniku od 2,22 toe/st, a mi slično: 2,11 toe/st, no opet malo niže od prosjeka tih novih članica. Prosječni godišnji rast neposredne potrošnje koji bismo mi trebali ostvarivati da to postignemo je po godišnjoj stopi od 2,64%, uz njihovu predviđenu stopu rasta od 1,93%.

Vidimo da se u nas predviđa brži rast ukupne potrošnje energije od neposredno korištene energije. To je za očekivati, ukoliko želimo, a želimo, ostvariti ubrzani rast proizvodnje električne energije, kako bismo do 2020. godine prestali biti ovisni o uvozu električne energije. Električna energije se, kako rekosmo, pretvara iz primarne energije uz skromni stupanj djelovanja, današnjeg prosječnog reda veličine oko 50%.

Inače, istaknimo ovo: električna energija samo je jedan oblik neposrednog korištenja energije ? ostali oblici su: kruta goriva, tekuća goriva, plinovita goriva, toplina iz termolektrana-toplana i toplana, oblici obnovljive energije koji se koriste izravno. Sve to čini oko 80% neposredne potrošnje, a samo oko 20% otpada na električnu energiju. Zašto onda, uopće, toliko pričamo o električnoj energiji? Zato što za proizvodnju električne energije treba uložiti znatno više primarne energije, nego što će biti udio proizvedene električne energije u finalnoj energiji. Zato što smo pred izborom primarnog energetskog oblika (ugljen, prirodni plin, nuklearno gorivo) za intenzivnu gradnju elektrana u predstojećem razdoblju, do 2020. godine. Zato što je izbor osjetljiv iz ekoloških razloga, pa i iz razloga javne prihvatljivosti. Zato što je izbor osjetljiv i iz razloga sigurnosti dobave primarne energije, konačno: zato što je razvoj elektroenergetike financijski najzahtjevniji.

Godine 2020. predvidiva naša proizvodnja električne energije po stanovniku na našem teritoriju je 6645 kWh/st (to je, po prilici onoliko koliko sada ? 2005. godine ? po stanovniku proizvode sve članice Europske unije, i stare i nove). Novih 15 članica EU predvidvo će proizvoditi tada 6323 kWh/st. Time će naša proizvodnja električne energije po stanovniku biti za 5% veća od njihove, ali će naša prozvodnja potpuno pokrivati našu potrošnju ? ostvarit ćemo tek tada našu težnju o samodostatnosti u proizvodnji električne energije! Dakako sve to, ako se ostvare predviđanja iz nacrta Zelene knjige (dakako i iz trendova Europske unije).

Naravno, tako veliki a opravdani porast proizvodnje električne energije, rezultira potrebnom prosječnom godišnjom stopom rasta od 5,85% u razdoblju 2005-2020. Nove članice EU mogu se zadovljiti znatno nižom stopom rasta, od 2,40% godišnje.

Zapitajmo se, prije kraja, koliki je intezitet korištenja energije (omjer ukupno utrošene energije i ostvarenog bruto domaćeg proizvoda) u Europskoj uniji i kod nas. U 2006. godini energetski intenzitet u Hrvatskoj bio je 411 kgoe/1000 eura, a u Europskoj uniji u cjelini (EU-27) bio je 202 kgoe/1000 eura. Dakle, godišnje ulažemo dvostruko više energije po jedinici bruto domaćeg proizvoda od Europske unije! Međutim, i u tom pogledu ima devet zemalja ? opet novih članica EU, koje su još neunčikovitije od nas: Mađarska (521 kgoe/1000 eura), Latvija (563), Poljska (574), Slovačka (772), Češka (795), Estonija (848), Litva (862), Rumunjska (1128) i Bugarska (1544). Tu je bruto domaći proizvod iskazan paritetom kupovne moći domaće valute, po cijenama iz 2000. godine. Te zemlje ostvaruju, u sadašnje vrijeme, veći energetski intenzitet od nas a prosječni naši stanovnici opskrbljeni su s manje energije od njihovih, kako smo pokazali ranije. Slikovito rečeno: mi smo marljiviji od njih!

Treba još dodati i ovo: energetski intenzitet je omjer potrošene energije i ostvarenog BDP. Istodobno ga trebamo popravljati, snižavati, u dva smjera: snižavanjem potrošnje energije uz stagnirajući BDP ili snažnijim povećanjem BDP uz smanjeno povećanje potrošnje energije. Dakle, nije potez samo na energetskom sektoru, nego ? ravnopravno i neraskidivo ? i na svekolikom povećanju ukupne društvene učin­kovitosti. Varijanta visokog povećanja BDP uz neznatno ili nikakvo povećanje potro­šnje energije naprosto nije moguća, na našem sadašnjem razvojnom stupnju!

Zaključno kažimo, predviđene godišnje stope rasta u nas doista su visoke, vrlo teško će ih biti fizički i ? još više ? financijski ostvariti. Međutim samo uz takav rast ostvarit ćemo povoljno energetsko približenje skupini 12 novih članica Europske unije kao - nadamo se - ubrzo nova 13. članica.

U Osijeku, 22. studenog 2008. Marijan Kalea