Tko zarađuje na nafti i zašto zapravo cijena raste?

28.05.2008

U zadnje je vrijeme nafta jedna od najvažnijih tema u svijetu. Mnoge su se cijene barela sirove nafte navodile kao psihološke granice. Danas kad je cijena barel narasla iznad 130 dolara čini se da više nikoga ne čudi porast cijena i do 200 dolara te se sve čini mogućim. Ipak, postavlja se pitanje što je to što se promijenilo u zadnjih par godina?

U tablici u nastavku su dani podaci koje je izdala National Bank of Kuwait (link) sredinom 2007. godine o točki pokrića (break-even) proizvodnje barela nafte u različitim zemljama.

Iz tablice je jasno kako i cijene znatno ispod 100 USD osiguravaju dobre zarade za kompanije. Rekordni prošlogodišnji profiti naftnih kompanija također idu tome u prilog. Zbog tih ekstraprofita američki je kongres pokrenuo istraku oko toga koji su pravi razlozi poskupljenja i je li došlo do manipulacija (link).

Razlozi za rast

Kao razlozi zbog kojih cijena nafte neprestano raste navode se istih nekoliko razloga. Ti su razlozi globalna i lokalna sigurnosna pitanja koja mogu utjecati na poremećaje u proizvodnji (Irak, otmice, sabotaže i nemiri u Nigeriji, sukob Irana i Venezuele sa zapadnim zemljama), vremenske nepogodne (uragani u Meksičkom zaljevu, nevremena na Sjevernom moru) i povećana potražnja zbog gospodarskog rasta u Kini.

Najbolje je redom analizirati koliko zapravo utječu navedeni razlozi. Globlalna i lokalna sigurnosna pitanja su zapravo prisutna već dulje vrijeme, ali zapravo zasad gotovo i ne utječu na proizvodnju. Nemiri, sabotaže i otmice u Nigeriji su povremeni, stanje u Iraku vezano uz proizvodnju nafte je sve bolje i, unatoč problemima na dnevnoj bazi, proizvodnja raste. Venezuela i Iran su žarišta koja zaista mogu destabilizirati svijet no teško je povjerovati da će se to i dogoditi budući da je nafta tim državama vrlo bitan čimbenik u punjenju državnog proračuna i teško da poremećaji mogu trajati dulje vrijeme. Vjerojatnije je kako će te države svoje pozicije iskoristiti kao sredstvo ucjene. Kako obja žarišta to mogu ostati još godinama nerealno je stalno u tome tražiti razlog za porast cijene. Vremenske nepogode su prolaznog ili sezonskog karaktera i u pravilu ne ostavljaju dalekosežnije posljedice. Tako dolazimo zadnjeg popularnog uzroka - povećanja potražnje nafte od strane Kine i drugih brzorastućih zemalja. OPEC koji kontrolira preko 40% svjetske proizvodnje uporno već dugo vremena tvrdi kako je tržište dobro snabdijeveno te kako nema potrebe za povećanje proizvodnje. Dosadašnja povećanja proizvodnje su ostavila nikakav ili slabi utjecaj na smanjenje cijene nafte, a o nestašicama nema nikakvih informacija što ide u prilog OPEC-ovim tvrdnjama. OPEC upire prstom u burzu kao glavnog krivca za takve cijene.

Trgovina naftom

Na burzama kao primjerice New York Mercantile Exchange (NYMEX) trguje se naftom na dva načina ? preko promptnih cijena (spot tržište) i terminskih ugovora (futures). Promptna cijena je cijena robe koja se plaća odmah i dostavlja odmah. Kod terminskih ugovora se radi o kupnji robe za dostavu u budućnosti. U slučaju nafte trguje se naftom koja nije uopće proizvedena. U javnosti se obično govori o cijenama nafte u terminskim ugovorima, a cijena na promptnom tržištu ovisi o terminskim ugovorima. Mnogi upravo u tome vide razlog za ove cijenovne rastove.

Naime, nakon sloma na tržištu nekretnina u SAD-u mnogi su se njihovi mirovinski i hedge fondovi te veliki i mali investitori našli u problemima zbog velikih gubitaka. Trgovina robom činila se kao dobra prilika za ostvarivanje velikih zarada s obzirom na rast cijena svih roba (nafta, čelik, ugljen) te kao kvalitetna zamjena za nekretnine. Milijarde dolara ušlo je na tržište robe i cijene su zbog velike potražnje počele neobuzdano rasti. Sličnom smo brzom rastu i sami svjedočili unošenjem mnogo novaca na tržište Zagrebačke burze kroz fondove i direktnim ulaganjem na burzi.

Broj špekulanata na robnim burzama se značajno povećao. Pod špekulante se na robnim burzama podrazumijeva osobe koje neku robu ne proizvode niti su je zainteresirani kupiti za upotrebu ili dalje korištenje, a riskiraju svoja sredstva u nadi da će ostvariti profit u razlici cijene. Iako je gotovo nemoguće odrediti neki analitičari procijenjuju kako su špekulanti povećali cijenu za 20 - 25 USD (link). Ipak, pitanje je kad je procjena napravljena i koliko bi danas ta procjena bila. Drugi pak tvrde kako je moguće da je i do 60% današnje cijene posljedica špekulacija (link). Još 2006. godine je Stalni istražni odbor američkog Senata izjavio kako postoje značajni dokazi koji potvrđuju zaključak kako je veliki udio špekulacija u trenutačnoj trgovini značajno povećao cijenu nafte.

Špekulanti

Postavlja se pitanje kako je moguće da to manipuliranje i špekuliranje prolazi nekažnjeno. William Engdahl, u javnosti poznat najviše po knjizi Stoljeće rata, daje svoje mišljenje o tome (link).

Commodity Futures Trading Commission (CFTC) u SADu regulira i kontrolira trgovanje robnim terminskim ugovorima. Međutim nisu sva tržišta pod njihovom kontrolom. Najvažnija tržišta na kojima se trguje su New York Mercantile Exchange (NYMEX), Intercontinental Exchange (ICE) te Dubai Mercantile Exchange. Intercontinental Exchange mnogi smatraju uzrokom sadašnjeg stanja.

Intercontinental Exchange (ICE) je smješten u Londonu te nije pod kontrolom američkog regulatora (CFTCa), nego britanskog regulatora. Ipak postoje stanice u SADu preko kojih se može trgovati direktno na Intercontinental Exchangeu. Također, postoje više OTC elektroničkih burzi koje također nisu pod kontrolom američkog regulatora. Kao posljedica toga američki regulator nema podatke o svim ili barem svim većim transakcijama robama koje bi onda mogle razotkriti moguće manipulacije. Hoće li se to promijeniti nakon sve većeg nezadovoljstva javnosti i istrage u SADu ostaje za vidjeti.

U sadašnjoj konstelaciji snaga čini se da velike financijske institucije poput Goldman Sachsa, Morgan Stanleya, Citigroupa i JP Morgan Chasea mogu odrediti cijenu nafte.

Budućnost

Zadnjih su se dana pojavili analitičari koji tvrde kako ovakve cijene neće zauvijek trajati. Naime, oni smatraju kako sadašnje stanje nema pravo uporište u ponudi i potražnji i kao takvo je neodrživo. Kao razloge navode to da je proizvodnja u zadnje vrijeme rasla brže od potrošnje te kako nema opravdanog razloga za ove cijene. Smatraju kako je propad cijena nužan pa tako prognoziraju pad cijena ove godine i na razine od 70-ak dolara te povratak iznad 100 tek za dvije godine. Pesimisti pak navode kako će IEA u svojim projekcijama u studenom navesti kako su njihove prošle projekcije o ponudi i potražnji pogrešne i da prognoziraju potražnju 10% veću od potražnje. Je li to istina i tko je u pravu pokazati će samo vrijeme.

Buduća nalazišta

Na kraju samo kratka crta o tome što bi budućnost mogla donijeti. Današnje bi cijene mogle omogućiti razvoj nekih zemalja u sasvim drugim smjerovima. Naime, porastom cijene postaju isplativa i neka naftna polja koja su dosad bila preskupa za komercijalizaciju. Tako se predviđa da će nova naftna polja biti na područjima težim za bušenje na većim dubinama itd. Američke naftne kompanije zahtjevaju od vlade da se na Aljasci dopusti korištenje nafte iz nalazišta koja su u zaštičenim područjima argumentirajući kako je to neophodno zbog trenutačnih cijena.

Osim toga postoji jedan veći potencijal koji se danas malo koristi. Danas se u svijetu za proizvodnju naftnih derivata koristi tzv. lagana sirova nafta (Light crude oil). Teška sirova nafta (Heavy crude oil) je kako i samo ime kaže teža. Razlikuje se po većoj viskoznosti i većem udjelu sulfata. Zbog tih svojih svojstava prerada i transport su znatno kompliciraniji i skuplji, ali rastom cijena postaju sve isplativiji i zanimljiviji. Korištenje tih vrsta sirove nafte geografska bi se karta najvećih i naftom najbogatijih zemalja svijeta mogla drastično promijeniti, kao i ukupne rezerve nafte. Naime, uz Venezuelu čiji bi potencijal ove vrste nafte bio jednak sadašnjem potencijalu Saudijske Arabije, potencijal Kanade bi bio i znatno veći kao što prikazuje slika ispod (link). Potrebno je istaknuti da Kanada već proizvodi sintetičku naftu iz teške sirove nafte, a povećanjem cijene i ta bi se proizvodnja mogla početi povećavati.

Disclamer

Autor teksta nije iz naftne industrije te se ispričava zbog mogućih grešaka u interpretaciji činjenica ili drugih grešaka. Članak se bazira na saznanjima stečenim u praćenju vijesti čiji su najbitniji izvori dani na kraju.