Koliko energije troši moj dom?

01.06.2008

Potrebna količina energije u kući ili zgradi ovisi o obliku zgrade, orijentaciji, sastavu konstrukcije i razini toplinske izolacije vanjske ovojnice zgrade, te o klimatskim uvjetima. Podatak koji koristimo za proračune, a ovisi o klimatskim uvjetima, je stupanj-dan grijanja, a to je umnožak broja dana grijanja i razlike između prosječne unutarnje i vanjske temperature, npr. za Zagreb-Grič stupanj dan grijanja iznosi 2.892,4, a za Split 1.749,3, a za Osijek 3.134,4.

Drugi bitan podatak koji nam treba za izračun količine energije za grijanje je koeficijent prolaska topline kroz vanjski građevni dio zgrade. Taj se koeficijent označava s U ili k. Kako se u literaturi pojavljuju obje ove oznake, često se taj koeficijent označava i s U(k). Toplinski gubici kroz građevni element, između ostalog, ovise o sastavu građevnog elementa, orijentaciji i koeficijentu toplinske provodljivosti ugrađenih materijala.

Koeficijent prolaska topline U je količina topline koju građevni element gubi u 1 sekundi po m2 površine kod razlike temperature od 1K, izraženo u W/m2K. Koeficijent U(k) je bitna karakteristika vanjskog elementa konstrukcije i igra veliku ulogu u analizi ukupnih toplinskih gubitaka, a time i u potrošnji energije za grijanje. Što je koeficijent prolaska topline manji, to je toplinska zaštita zgrade bolja.

Ukupna energetska bilanca kuće uključuje: transmisijske toplinske gubitke i toplinske gubitke zbog provjetravanja, iskoristive unutarnje toplinske dobitke, iskoristive toplinske dobitke od sunca, toplinske gubitke u sustavu grijanja i energiju dovedenu u sustav grijanja.

Godišnja potrebna toplinska energija za grijanje, Qh (kWh/god), je računski određena količina topline koju sustav grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu da bi se održala unutarnja projektna temperatura u zgradi. Takvo izražavanje potrošnje energije u zgradama po m2 ili m3 daje nam jedinstveni podatak, koji omogućava energetsko karakteriziranje zgrade i usporedbu različitih energetskih karakteristika zgrada. Računski određena godišnja potrebna toplina za grijanje ne smije biti veća od propisanih vrijednosti (u RH su te vrijednosti propisane u Tehničkom propisu o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama).

Bolju toplinsku izolaciju postižemo ugradnjom materijala niske toplinske provodljivosti, odnosno visokog toplinskog otpora. Toplinski otpor materijala povećava se ovisno o debljini materijala. Kod izolacijskih materijala, vrijednost toplinske vodljivosti kreće se između 0,025 W/mK i 0,06W/mK, a kod četinjača iznosi 0,13W/mK i još je uvijek niža nego kod opeke i betona. U posljednje vrijeme sve se češće koriste materijali poput lana, konoplje, pluta, piljevine, ovčje vune ili celuloze.

Kada je riječ o izolaciji obično se misli na zaštitu od hladnoće tijekom zime, ali radi se i o zaštiti od prekomjerne vrućine ljeti. Za zaštitu od pregrijavanja ljeti koriste se materijali veće mase, npr. ploče od mekog drveta koje su u prednosti pred mineralnom vunom i celulozom.

PREGLED IZOLACIJSKIH MATERIJALA