Prozori, zidovi i vrata

01.06.2008

Prozori i vanjski zid igraju veliku ulogu u toplinskim gubicima zgrade, jer se kroz njih gubi preko 70 posto toplinskih gubitaka kroz ovojnicu zgrade.

Prozor je najdinamičniji dio vanjske ovojnice zgrade, koji istovremeno djeluje kao prijemnik koji propušta sunčevu energiju u prostor, te kao zaštita od vanjskih utjecaja i toplinskih gubitaka.

Gubici kroz prozore dijele se na transmisijske gubitke i na gubitke ventilacijom, tj. provjetravanjem. Ako zbrojimo transmisijske toplinske gubitke kroz prozore i gubitke provjetravanjem, ukupni toplinski gubici kroz prozore predstavljaju više od 50 posto toplinskih gubitaka zgrade. Gubici kroz prozore obično su deset pa i više puta veći od onih kroz zidove, pa je jasno koliku važnost izbor prozora ima za ukupne energetske potrebe zgrade.

Kod prozora kao i kod cijele vanjske ovojnice zgrade, važnu ulogu ima koeficijent prolaska topline U izražen u W/m2K. Dok se na starim zgradama koeficijent U prozora kreće oko 3,00-3,50 W/m2K i više (gubici topline kroz takav prozor iznose prosječno 240-280 kWh/m2 godišnje), europska zakonska regulativa propisuje sve niže i niže vrijednosti, i one se danas kreću u rasponu 1,40-1,80 W/m2K. Na suvremenim niskoenergetskim i pasivnim kućama taj koeficijent pada čak na vrijendosti između 0,80-1,10 W/m2K. U ukupnim toplinskim gubicima prozora sudjeluju staklo i prozorski profili. Prozorski profili, neovisno o vrsti materijala od kojeg se izrađuju, moraju osigurati dobro brtvljenje, prekinuti toplinski most u profilu, jednostavno otvaranje i nizak koeficijent prolaska topline. Stakla se danas izrađuju kao izolacijska stakla, dvoslojna ili troslojna, s različitim plinovitim punjenjem ili premazima koji poboljšavaju toplinske karakteristike.

Toplinske karakteristike različitih vrsta stakla

Slika je preuzeta iz ?Vodiča kroz energetski efikasnu gradnju? Energetskog instituta Hrvoje Požar.