Nuklearna elektrana Krško

19.11.2005

Republika Hrvatska je zajedno s Republikom Slovenijom 1970. sklopila sporazum o izgradnji nuklearne elektrane kod mjesta Krško u Sloveniji. Nakon razmatranja ponuda nekoliko svjetskih proizvođača, sklopljen je ugovor s američkom tvrtkom Westinghouse o isporuci nuklearne elektrane. Elektrana je u komercijalnom pogonu od početka 1983. te ima dozvolu za rad u trajanju od četrdeset godina.

Svi su tehnološki značajniji objekti nuklearne elektrane izgrađeni na masivnoj ploči od armiranog betona postavljenoj na glineno-pješčanim slojevima pliocenskih taloga Krškog polja. Ta ploča čini čvrst temelj, siguran od potresnih udara. Zgrade su projektirane i građene tako da mogu bez oštećenja izdržati potres od 9 stupnjeva po MCS-skali.

Reaktorsku zgradu, u kojoj se nalaze reaktor s dva rashladna kruga i sigurnosni sustavi, čine unutrašnja tlačna čelična ljuska i vanjska reaktorska zgrada od armiranog betona. Oba prolaza u reaktorsku zgradu, za osoblje i za opremu, opremljeni su hermetički zatvorenim prijelaznim komorama s dvojnim vratima. Brojni su prolazi kroz zidove reaktorske zgrade za cjevovode i kablove dvostruko brtvljeni. Uz reaktorsku zgradu nalaze se objekti za pomoćne sustave, hlađenje dijelova sustava, rukovanje gorivom, pomoćne dizelske generatore i turbinska zgrada.

Postrojenja za zahvat rashladne vode i bitne rashladne vode nalaze se na obali rijeke Save uzvodno od protočne brane, koja osigurava dovoljnu visinu vode kod svih vodostaja. Ispust je rashladne vode nizvodno od brane. U slučaju preniskog protoka vode u Savi kondenzatorska se rashladna voda hladi i dodatnim rashladnim ćelijama (tornjevima) s prisilnom cirkulacijom. Skladište srednje i nisko radioaktivnog krutog otpada smješteno je na jugozapadnom rubu elektrane.

Nuklearna elektrana Krško opremljena je Westinghouseovim tlakovodnim reaktorom toplinske snage od 1994 MW uz toplinsko iskorištenje od 34 %. Priključena je na 400 kV mrežu za opskrbu potrošačkih središta u Republici Sloveniji i Republici Hrvatskoj. S novim parogeneratorima njena se snaga povećala na 676 MWe na pragu, a njena godišnja proizvodnja prelazi 5 milijardi kWh. Reaktor s dva rashladna kruga čine reaktorska posuda s unutrašnjom opremom i poklopcem, dva parogeneratora, dvije reaktorske crpke, tlačnik, cjevovodi, ventili i pomoćni reaktorski sustavi. Kao reaktorsko rashladno sredstvo, moderator neutrona i otapalo borne kiseline upotrebljava se obična demineralizirana voda. U parogeneratoru reaktorsko rashladno sredstvo predaje toplinu koja na sekundarnoj strani parogeneratora grije pojnu vodu i pretvara je u paru. Tlak rashladne vode održava tlačnik pomoću električnih grijača i prskalica vode, koje se opskrbljuju vodom iz hladne grane primarnog kruga.

Instrumenti za mjerenje neutronskog toka, temperature i protoka reaktorskog hladila te tlaka i nivoa vode u tlačniku daju potrebne podatke za upravljanje procesom rada i zaštitu reaktorskog sustava. Snaga reaktora regulira se regulacijskim šipkama. Pogonski mehanizmi regulacijskih šipki pričvršćeni su na poklopcu reaktora, tako da njihovi apsorpcijske šipke dopiru u reaktorsku jezgru.

Dugoročne promjene reaktivnosti jezgre i trovanje jezgre produktima cijepanja kompenziraju se mijenjanjem koncentracije borne kiseline u reaktorskom rashladnom sredstvu.

Reaktorsku jezgru čini 121 gorivni element, koji se sastoji od gorivnih šipki, donje i gornje mlaznice, rešetaka, vodilica apsorpcijskih šipki i instrumentacije. Gorivne šipke čine keramičke tablete uranovog dioksida zatvorene u zavarenim cijevima od cirkonijeve slitine. Gorivo od uranovog dioksida ima oblik sinteriranih tableta te je obogaćeno U-235.

U remontu zamjenjuje se oko trećina gorivnih elemenata svježima. Svježi gorivni elementi uskladišteni su u suhom spremištu za gorivo. Tijekom zamjene goriva gorivni elementi prevoze se vodenim kanalom kroz zid reaktorske zgrade u bazen kraj reaktora. Gorivo se mijenja u otvorenom reaktoru kad je prostor iznad njega napunjen vodom. Stroj za zamjenu goriva podiže stare gorivne elemente iz jezgre reaktora i ulaže svježe. Gorivni elementi ostaju u jezgri tri godine, samo u prvom i drugom remontu zamijenjena je po jedna trećina gorivnih elemenata u jezgri već nakon jedne odnosno dviju godina korištenja. Istrošeni gorivni elementi pohranjuju se pod vodom u bazenu za istrošeno gorivo gdje se hlade.

Igor Vuković
19.11.2005.