O sustavu pripravnosti za slučaj nuklearne nesreće

19.11.2005

Na udaljenosti od 1.000 km od teritorija Hrvatske u pogonu se nalazi ukupno 40 nuklearnih elektrana, na čijim lokacijama su smještena 92 energetska reaktora, različitih snaga, vrsta i pogonskog iskustva. Našoj državi najbliže su nuklearne elektrane Krško u Sloveniji i Paks u Mađarskoj. NE Krško ima jedan reaktor, smještena je na Savi, oko 10 km od zapadne hrvatske granice. Samobor i Zaprešić udaljeni su od nje oko 20, a Zagreb oko 40 km zračne linije. NE Paks ima četiri reaktora, smještena je na Dunavu, oko 75 km od sjeverne hrvatske granice. Beli Manastir udaljen je oko 90, a Osijek oko 120 km zračne linije.

Nuklearna elektrana stabilan je i pouzdan izvor električne energije, no ipak nesreće su se u njima događale. Na temelju dosadašnjih iskustava utvrđeno je da su ljudska pogreška i kvar na opremi bili najčešći uzroci nastanka tih nesreća. Nesreća u nuklearnom postrojenju može dovesti do ispuštanja radioaktivnosti u okoliš. Razmjeri neželjenih učinaka nuklearne nesreće na ljude i okoliš, ocjenjuju se pomoću posebne međunarodne ljestvice INES od sedam stupnjeva. Viši stupanj ljestvice znači veće posljedice za ljude i okoliš. Sustav pripravnosti za slučaj nuklearne nesreće aktivira se za kvarove razine 4 i više.

Sustav pripravnosti razvijen je u svrhu sprječavanja i umanjenja posljedica nuklearne nesreće. U našoj državi on uključuje četiri sudionika. Državni centar za obavješćivanje ima stalno dežurstvo, prikuplja informacije o nesreći i prosljeđuje ih ostalim sudionicima u sustavu. Tehnički potporni centar (TPC) vodeća je stručna skupina u slučaju nesreće, prikuplja podatke o razvoju nesreće i stanju okoliša, analizira i procjenjuje posljedice te priprema stručne podloge za postupak odlučivanja o mjerama zaštite i spašavanja. Krizni stožer civilne zaštite donosi odluke o mjerama zaštite i spašavanja stanovništva te organizira njihovu provedbu prema unaprijed razrađenim planovima djelovanja. Zadužen je i za izravno informiranje javnosti o nesreći. Krizni stožer Vlade koordinira aktivnosti među različitim tijelima državne uprave u svim kriznim situacijama pa tako i u slučaju nuklearne nesreće čije bi se posljedice mogle osjetiti i u našoj državi.

U Hrvatskoj je u funkciji i sustav upozoravanja povećane razine zračenja u okolišu. To je automatski sustav ustrojen od 15 mjernih postaja razmještenih po cijeloj zemlji koji izmjerene podatke prosljeđuje u središnje računalo u TPC-u. U našoj je državi razina pozadinskog zračenja (izražena u brzini ekvivalentne doze) u rasponu od 100 do 200 nSv/h (nanosiverta na sat). U slučaju nuklearne nesreće treba očekivati tisuću puta veće vrijednosti brzina doza. Mjerene vrijednosti brzina doza kao i ostale informacije o TPC-u dostupne su na njihovim web stranicama.

Mjere zaštite i spašavanja u slučaju nuklearne nesreće poduzimaju se u ugroženim područjima. Ukoliko se procijeni da bi moglo doći do ispuštanja radioaktivnih tvari iz nuklearne elektrane u okoliš, poduzimaju se preventivne mjere. Tu spadaju sve pripremne radnje za eventualno kasnije poduzimanje hitnih mjera. Ukoliko je do ispuštanja radioaktivnih tvari već došlo, a radioaktivni oblak je još daleko, poduzimaju se hitne mjere. Tu se ubrajaju: zaklanjanje, podjela jodnih tableta i evakuacija. U hitne mjere ubrajaju se također i kontrola pristupa određenim područjima, dekontaminacija manjih površina, osobna dekontaminacija i zabrana konzumacije kontaminirane vode, voća i povrća. Nakon što je radioaktivni oblak prošao poduzimaju se dugoročne mjere zaštite. Tu spadaju zabrana uporabe prehrambenih proizvoda, zaštitne mjere u poljoprivredi te eventualno privremeno preseljenje stanovništva iz ugroženog područja.

Igor Vuković
19.11.2005.