Položaj nuklearne energije prema ostalim energentima u svijetu

19.11.2005

Prirodni plin, nafta i naftni derivati sve se manje rabe za proizvodnju električne energije zbog sve izraženije nestabilnosti cijena i sve manje mogućnosti osiguravanja količina dostatnih za neprekinutu proizvodnju električne energije. Dostupnost ovih energenata dodatno je dragocjena za uporabu u drugim sektorima - prirodnog plina u domaćinstvima te nafte i naftnih derivata u prometu. Stoga ih je neracionalno izgarati za proizvodnju električne energije. Ugljen se najviše rabi za proizvodnju električne energije (39 posto električne energije proizvedeno je iz ugljena), ali je izuzetno nepopularan iz ekoloških razloga. Hidroenergija se već rabi na većini ekonomski isplativih i ekološki prihvatljivih mjesta te je hidropotencijal gotovo iskorišten. Od samih početaka proizvodnja električne energije u nuklearnim elektranama raste. Nakon nesreće u Černobilju izraženo se usporila izgradnja novih nuklearnih elektrana, ali su se postojeće unapređivale i proizvodile sve više energije.

Ako se usporede različite vrste elektrana prema vrsti goriva koje koriste za proizvodnju toplinske energije uočava se veliki nesrazmjer. Za godišnji rad elektrane od 1.000 MW potrebno je 2,3 milijuna tona ugljena (23 transportna broda) za termoelektranu na ugljen, 1,4 milijuna tona nafte (7 tankera) za termoelektranu na naftu (mazut), 1,1 milijuna tona prirodnog plina (16 brodova na ukapljeni plin) za termoelektranu na prirodni plin odnosno 30 tona nuklearnog goriva (3 kamiona) za proizvodnju u nuklearnoj elektrani s termičkim reaktorom. Očigledna je činjenica kako se za proizvodnju električne energije u elektrani iste snage potrebna najmanja masa, a pogotovo volumen, goriva u slučaju nuklearne elektrane.

Drugi važan čimbenik je veličina površine terena koju zauzimaju elektrane s pratećim objektima. Za elektranu snage 1.000 MW na biomasu potrebna je površina od 300.000 km2, za bioulje 24.000 km2, za vjetar 100-200 km2, za fotonaponske ćelije 20-100 km2, a za nuklearne elektrane do 1 km2. Kod biomase, bioplina i sl. potreban je velik prostor za plantaže goriva. Nuklearne elektrane zauzimaju mnogo manje prostora nego elektrane koje rabe obnovljive izvore energije. Ovo ne znači da zbog toga obnovljive izvore ne treba rabiti. Zapravo njihova uporaba bit će sve veća i treba ih rabiti kao nadopunu postojećim konvencionalnim tehnologijama za proizvodnju električne energije. U osnovi to se u Hrvatskoj odnosi najviše na korištenje vjetroelektrana, malih hidroelektrana te termoelektrana na otpad u drvoprerađivačkoj industriji i šumarstvu.

Proizvodnja električne energije u nuklearnim elektranama sigurnija je nego proizvodnja u ostalim tipovima elektrana. U studiji švicarskog instituta Paul Sherrer iz 2001. analizirane su 4290 nesreće povezane s proizvodnjom električne energije. Za ilustraciju dan je broj smrtnih slučajeva po milijardi proizvedenih kWh električne energije. Najveća je smrtnost kod hidroelektrana (101 slučaj po TWh), potom slijede termoelektrane na ugljen (39 slučajeva po TWh) i plin (10 slučajeva po TWh) te nuklearne elektrane (1 slučaj po TWh - uključujući i černobiljsku nesreću).

Danas se nuklearne elektrane opet počinju graditi, primjerice u Finskoj. U Europi samo Francuska nije prekidala svoj energetski program zasnovan na nuklearnim elektranama. Rusija i Ukrajina također imaju u izgradnji ili u planu nekoliko novih reaktora. U sljedeća dva desetljeća predvodnici gradnje nuklearnih elektrana bit će azijske zemlje - razvijene (Japan i Južna Koreja) te one u razvoju (Kina, Indija, Pakistan). U Hrvatskoj ne postoji niti načelna odluka o gradnji nuklearne elektrane u bližoj budućnosti.

Igor Vuković
19.11.2005.