Zagrijavanje potrošne vode

13.05.2006

Jedan od najjeftinijih i najučinkovitijih načina uporabe obnovljivih izvora energije u domaćinstvu je uporaba energije Sunca za pripremu potrošne tople vode. Da bi topla voda bila dostupna tijekom čitave godine, uobičajeno je energiju Sunca koristiti u kombinaciji s nekim drugim izvorom energije koji se koristi kad energija Sunca nije dostatna da voda dosegne željenu temperaturu. U prosjeku, ovakvi sustavi umanjuju potrošnju lož-ulja ili drugih izvora energije za dvije trećine, čime se umanjuju troškovi i neželjeni utjecaji na okoliš.

Dva su osnovna dijela solarnog sustava za zagrijavanje vode - sunčev kolektor, najčešće pločasti, i spremnik topline. Sunčeva toplina koristi se za izravno zagrijavanje potrošne vode ili za zagrijavanje fluida u kolektoru koji tu toplinu predaje potrošnoj vodi. Zagrijana potrošna voda nalazi se u spremniku, spremna za uporabu. Spremnik je najčešće opremljen i tzv. konvencionalnim izvorom topline (plamenik, električni grijač) koji prema potrebi dogrijava vodu. Spremnik može biti i preuređeni klasični bojler, ali je obično veći i odlično izoliran.

Sunčevi toplinski sustavi se dijele na aktivne, koji su češći, i pasivne.

U aktivnim sustavima za zagrijavanje vode za cirkulaciju tekućine u kolektorima koriste se električne pumpe, ventili i upravljački sklop.

U krajevima s toplom klimom, gdje temperature ne padaju ispod ništice, najčešće se koriste sustavi u kojima se Sunčeva toplina predaje izravno potrošnoj vodi. Dakle, potrošna voda cirkulira u kolektorima, a preduvjet za to je da voda nije pretvrda. Takvi se sustavi koriste i u slučajevima kad se kuća koristi sezonski - primjerice, vikendice koje se koriste pretežno ljeti.

Da bi se solarni sustav mogao koristiti i u slučajevima kad zimi dolazi do zamrzavanja, u tekućinu koja cirkulira u kolektorima dodaje se "antifriz". Ugrijana tekućina svoju toplinu predaje pitkoj vodi u izmjenjivaču topline.

Pasivni sustavi za zagrijavanje vode pomoću energije Sunca zasnivaju se na prirodnoj cirkulaciji zagrijavane vode. Kako njihov rad ne ovisi o električnim komponentama, takvi su sustavi pouzdaniji i jednostavniji za održavanje, a životni vijek im je najčešće duži od vijeka aktivnih sustava. Najčešći pasivni sustavi su termosifonski sustavi. Spremnik tople vode smješten je iznad kolektora, pa se zagrijana voda podiže i prirodno struji u spremnik, dok se hladna voda iz spremnika istovremeno spušta i ulazi u kolektor.