Vjetar - najvažniji obnovljivi izvor energije?

26.11.2010

Od svih izvora energije, uporaba energije vjetra danas ima jednu od najvecih stopa rasta. Na globalnoj razini, ukupna instalirana snaga vjetroelektrana se povećava dvostruko svake tri godine (Science Illustrated, rujan/listopad 2010). Nekoliko novih vjetroturbina izgrade se svaki dan u Europi. To povećanje je razumljivo obzirom na prednosti vjetra.

Vjetar je besplatan i ima ga u izobilju. Gledano teorijski može se ustvrditi da bi se, s dovoljnim brojem ugrađenih turbina, uporabom energije vjetara moglo proizvesti oko četrdeset puta više električne energije no što je današnja svjetska godšinja potrošnja te pet puta više od trenutnih godišnjih svjetskih potreba za ukupnom energijom, što je utvrđeno u istraživanju provedenom na harvardskom sveučilištu krajem 2009 godine.

Istraživanje je provedeno na primjeru Kine, za koju su znanstvenici na temelju meteoroloških podataka odredili kako ima ogromni potencijal energije vjetra (više pročitajte ovdje). Za ilustraciju, krajem 2007 godinu u svijetu je bilo otprilike 3.000 GW ukupne instalirane snage za potrebe električnom energijom (procjenu pročitajte ovdje), a za instaliranu snagu dobivenu iz energije vjetra postoje nešto noviji podaci koji nam govore da je do kolovoza 2010 godine instalirano 175 GW (izvor: World Wind Energy Association). Istovremeno, ukupna snaga korištena u svim oblicima procjenjuje se na 15.000 GW.

Dostignuća u izradi materijala i inženjerskim rješenjima čine turbine jakima i pouzdanima, da su gotovo cjenovno konkurentne konvencionalnim elektranama. Uporabom energijom vjetra također možemo reducirati emisiju ugljičnog dioksida, jer samo izgradnja i transport vjetroturbine i materijala stvara ugljični dioksid dok u proizvodnji električne energije ne dolazi do emisija stakleničkih plinova.

Kao i ostali izvori energije, i energija vjetra suočava se s različitim izazovima. Prošle godine svijet je pogodila globalna ekonomska recesija koja je usporila industrijski razvoj i proizvodnju, a time su smanjena ulaganja i poticaji koji se izdvajaju za obnovljive izvore pa time i vjetra. Tu spadaju svakako i izazovi oko lokacija kao što su lokacije uz more i samo more koje imaju najveći potencijal za korištenje, ali su najčešće udaljene od centara potrošnje, sa slabom mrežom, pa je problem integrirati elektrane u takvu mrežu. Na takvim je lokacijama vjetar najčešće dovoljno snažan i stalan, ali je morska okolina agresivna te otežava postavljanje i stvara rizik od korozije.

Jedna od pučinskih elektrana izgrađenih u Njemačkoj je i vjetroelektrana snage 60 MW, u kooperaciji tvrtki EWE, E.ON i Vattenfall. Izgradnja je stajala 250 milijuna eura, a trajala je sedam mjeseci. Vjetroelektrana Alpha Ventus dovršena je u studenome 2009. godine, postavljena je u Sjevernom moru, plitkom djelu 45 kilometara od otoka Borkuma i nevidljiva je s obale budući da se njezini 155 metara visoki stupovi vjetrenjača nalaze ispod obzorja. Elektrana se sastoji od dvanaest vjetroturbina i električnom energijom opskrbljuje oko 50 tisuća kućanstava.

Udruge za zaštitu okoliša se najčešće se protive izgradnji vjetroelektrana, s obrazloženjem da predstavljaju opasnost za ptice, vizualno nagrđuju krajolik, rotirajuće lopatice turbine izazivaju treperenje, mogu ometati rad radarskih sustava i prijam televizijskog signala.

Usprkos svemu energija vjetra ima veliku potporu. Gotovo devedeset posto Amerikanaca i sedamdeset posto pučanstva u EU favorizira povećanje kapaciteta vjetroelektrana, pokazuju rezultati ankete provedene sredinom 2010. godine. Anketa je pokazala i da se u okolici vjetroelektrana često grade nove zgrade i građevine.

Postoji još jedan nedostatak koji sprečava da se teorijsko istraživanje sa Harvarda provede u stvarnost. Turbine vjetroelektrana generiraju energiju samo kada puše vjetar. Nekad on može biti prejak, a nekad ga uopće nema. Zbog toga naša električna mreža ne može podržati ovakvu nepredvidivost na dijagramima potrošnje - konvencionalne elektrane preuzimaju potrošnju kada nestane vjetra. Radi toga električna mreža mora biti modernizirana kako bi vjetar u budućnosti mogao postati glavni izvor energije.

Ipak, američko ministarstvo energetike (U.S. Department of energy) i različite europske institucije (npr. European Renewable Energy Council) predviđaju kako bi vjetar trebao proizvoditi dvadeset posto potreba za električnom energijom u svim razvijenim zemljama do 2030 godine. Možemo li doći do te brojke?