Tri vrste elektrana

Ako je crveni biciklist, kao na slici, spojen izravno na lanac preko jednog zupčanika, tada mora stalno okretati pedale odgovarajućom brzinom i pritom pritiskati pedale odgovarajućom snagom. Velike termoelektrane i nuklearne elektrane spojene su na mrežu na ovakav način, preko transformatora.

Neki biciklisti mogu okretati pedale nešto sporije, pošto se njihova snaga prenosi putem sustava zupčanika. Ovo se primjerice odnosi na neke hidroelektrane. Kod takvih je elektrana spoj generatora i turbine riješen mehaničkim prijenosom preko sustava zupčanika, ili je prilagodba frekvencije mreži riješena putem pretvarača.

Vjetroturbine u vjetroelektranama su poput crvenih biciklista koji pedale okreću samo kada je vrijeme lijepo. Što je vrijeme ljepše, oni brže okreću pedale. Ponekad mogu biti od velike pomoći, no u njihovu se pomoć ne može pouzdati. S vjetroturbinama je slično ? rade samo kad brzina vjetra nije ni premala ni prevelika. Zato pored vjetroelektrana moraju postojati i drugi tipovi elektrana.
Ovakvi biciklisti "za lijepo vrijeme" na mrežu su spojeni preko remena i sustava zupčanika. To im omogućava da pedale okreću onako kako im odgovara. Slično tome, vjetroturbine se spajaju preko mjenjačke kutije ili je cijela vjetroelektrana spojena na mrežu preko pretvarača. Tako se rješava problem varijacije brzine vrtnje vjetroturbina.